Proteklo je 85 godina otkako je pokrenut eksperiment profesora Thomasa Parnella sa Sveučilišta Queensland u Australiji, a isti traje i dan danas
Spomenuti fizičar, profesor Thomas Parnell (1881. – 1948.), zapravo je htio napraviti demonstraciju koja se je zbog dugotrajnog procesa na kraju pretvorila u pokus. Katran koji je profesor Parnell koristio inače je čvrstog oblika i toliko je krhak da ga se jednostavnim udarcem čekića može razbiti na komadiće. No taj je katran zapravo izrazito viskozna tekućina i teče na sobnoj temperaturi, no vrlo, vrlo sporo. Ono što je Parnell napravio jest to da je otopio taj katran, stavio ga u stakleni lijevak i pustio da se osuši pune tri godine. Nakon toga je postavio lijevak ispod staklenog zvona postavivši ispod lijevka staklenu posudu te čekao. Osam godina kasnije, kroz lijevak je pala prva kap tog katrana, a devet godina nakon toga još jedna. Parnell je dočekao drugu kap, no ne i treću, koja je iscurila 1954. godine. Nakon tog vremena, ovaj eksperiment je odložen u prašnjav kut laboratorija za pokuse sveučilišta.
Neobičan pokus ponovno je izložen tek 1975. godine, a i danas ga možete pratiti na linku http://smp.uq.edu.au/content/pitch-drop-experiment. 2000-te godine iscurila je i osma kap po redu, a sudeći prema dosadašnjim intervalima očekuje se kako bi tijekom ove godine trebala iscuriti i deveta kap. Pokus je već sad postao i test strpljivosti i kao takav mogao bi potrajati još 100 godina. Inače, već je uvršten i u Guinessovu knjigu rekorda.