Zemljomjerstvo, katastar

Prvi šestar bile su čovječe ruke i noge, a vještinu i umijeće mjerenja postavio je Platonov učenik Aristotel, koji je živio od 384. do 322. prije Krista.

Geodetska znanost ima dugogodišnju tradiciju u Hrvatskoj. Prvi udžbenik Exercitationes Gaeodeticae (Geodetske vježbe),  na latinskom jeziku napisao je Martin Sobolović, 1775.

Davno je carica Marija Terezija (1717 – 1780) zaključila je da se bez zemljomjerstva, tj. geodeta i njihovih karata, neće moći carstvo uspješno razvijati, a ni sačuvati impresivno prostrana država. Kako je posao slabo napredovao, jer je bilo malo mjernika, zemlju su mjerili pisari, učitelji, seljaci, zbog čega je katastar bio pun pogrešaka.

Godine 1860. započeo je predavanja iz mjeračine dr. Vjekoslav Kőrőškemiji, dok knjigu Geodäsija 1874. objavljuje Vilim Žyborski carsko-kraljevski mjernik (1835, Poljska – 1914, Požega ), koji je postavljen dekretom 1853. u Požegi za kraljevskog nadzornika zemaljske katastarske izmjere u Hrvatskoj. Franjo pl. Kružić  (oko 1852 – 1920 ), civilni inženjer, profesor tehničke struke na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima objavio je dva važna udžbenika Fotogrametrija i praktični dio tahimetrije (1897) i Praktična geodezija ili zemljomjerstvo (1911). Zagrebački gradski mjernik Milan Lenuci i Mihajlo Ursiny (stvaraju regulacijski plan grada Zagreba) predlagatelji su za osnivanje Tehničke visoke škole u Zagrebu. Tako 1920. počinje studij na geodetskom odjelu u trajanju od osam semestara. Prof.dr. Boris Apsen (1894, Moskva – 1980, Zagreb) prvi je doktor geodetskih znanosti.

Napredak tehnike u izgradnji mjernih geodetskih instrumenata i drugog pribora, oni dojučerašnji, nama tako dragi, postaju muzejska vrijednost.
Instrumenti i metode rada, pa i stariji od 2000 godina, vrlo zorno ukazuju da je prošlost časna majka sadašnjosti.