odaberite godinu:

Jugoton - istočno od raja /1947. - 1991./

14.10.2014

Multimedijska izložba o vizualnoj i pop kulturi te tehnologiji, produkciji i proizvodnji najveće diskografske kuće bivše Jugoslavije. Kroz primjere dizajna, arhitekture, vizualnih umjetnosti i prikaz tehnološkog procesa od snimanja do proizvodnje pokazuje se odijelo i lice popularne muzike.

Izložba
Jugoton - istočno od raja /1947. - 1991./
Tehnički muzej

20. listopada – 30. studenog 2014.

Multimedijska izložba o vizualnoj i pop kulturi te tehnologiji, produkciji i proizvodnji najveće diskografske kuće bivše Jugoslavije. Kroz primjere dizajna, arhitekture, vizualnih umjetnosti i prikaz tehnološkog procesa od snimanja do proizvodnje pokazuje se odijelo i lice popularne muzike.

Izložba se održava u Tehničkom muzeju u Zagrebu od 20. 10. - 30. 11. 2014. godine u suradnji umjetničke organizacije Kultura umjetnosti i Tehničkog muzeja u Zagrebu.

Na izložbi će biti prikazan veliki broj omotnica gramofonskih ploča, plakata, fotografija, originalnih skica i radova domaćih i stranih autora. Biti će izloženi znakovi i logotipovi; arhitektonski planovi, nacrti Jugotonovih tvorničkih prostora i trgovina te drugi materijali poput odluka radničkog savjeta, knjige utisaka, dokumentarnih fotografija.

Među mnogobrojnim zbirkama Tehničkog muzeja u kojima se čuva hrvatska nacionalna baština nalaze se i zbirke unutar kojih se čuvaju strojevi i uređaji za proizvodnju gramofonskih ploča i kaseta, nosači zvuka te gramofoni i magnetofoni. Tehnički aspekt izložbe prati proizvodnju nosača zvuka zastupljenu strojevima i uređajima iz bivše tvornice Jugoton kojima se predstavlja proces od snimanja preko proizvodnje do reprodukcije nosača zvuka.
U sklopu izložbe održat će se nekoliko druženja i razgovora s urednicima, glazbenicima i dizajnerima.
Uz izložbu biti će otisnut bogato opremljen katalog, a Croatia records objavit će CD box - reizdanje devet originalnih extended play singlova domaće pop-rock glazbe 1960-ih godina.

Autori projekta, koncepcije izložbe - vizualna i pop kultura, kataloga i CD izdanja: Sanja Bachrach-Krištofić i Mario Krištofić. Suradnici autorskih cjelina: Jasna Galjer, Andreja der Hazarijan Vukić, Branko Kostelnik, Veljko Lipovščak, Dean Vuletić.

Autori koncepcije i izložbe - dionica produkcije i proizvodnje gramofonskih ploča i kaseta: Tehnički muzej

U projektu su sudjelovali: Želimir Babogredac, Mirko Bošnjak, Veljko Despot, Aleksandar Dragaš, Pero Gotovac, Ivan Ivezić, Đorđe Kekić, Vojno Kundić, Dubravko Majnarić, Siniša Škarica.
Vizualni identitet: NJI3.
Postav izložbe: Maša Milovac, Jan Pavlović.

Projekt je ostvaren uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba te Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Tehnički muzej, Zagreb, Savska 18.
radno vrijeme:

utorak - petak 10 - 19 sati
subotom i nedjeljom  10-17 sati
ponedjeljkom i praznicima zatvoreno

Informacije:

marijo.zrna@tehnicki-muzej.hr

MARIJO ZRNA

01/4881-626

Jugoton - istočno od raja - 1947. - 1991.

Jugoton, prva i najveća diskografska kuća bivše Jugoslavije, primjer je socijalističkog diva popularne kulture izraslog na krilima industrijalizacije i modernizacije u razdoblju od 1947. sve do 1991. godine. U svojim najsjajnijim danima imao je milijunske naklade,ugovore s mnogobrojnim domaćim autorima i izvođačima, ali i mnogo licencnih izdanja, direktorski i urednički „tim snova”, ljude s relevantnim autorskim karijerama prije i za vrijeme rada u Jugotonu.

Tvornica iz Dubrave nastala je prema idejnim nacrtima arhitekta Igora Skopina (ujedno autora kompleksa susjednog Jadran filma). Dvije velike tvornice zabave dijelile su susjedstvo ali i tonski studio Jadran filma, tada najsuvremeniji europski tonski studio, čineći važnu funkcionalnu cjelinu. Sam Jugoton bio je organiziran tako da zadovolji sve potrebe svoje specifične proizvodnje, ali i visoke humane standarde radnog okruženja. U harmonično izgrađenim objektima nalazilo se sve od proizvodnje, ureda i slušaonice do restorana, liječnika, sportskih terena i parka.

Diskografska kuća iz Dubrave nastala je dijelom na formativnom i fizičkom naslijeđu svojih prethodnika: Edison Bell Penkale (Zagreb, 1926.–1937.) i Elektrotona (Ljubljana, Zagreb, 1937.–1945.–1947.), no te su tvornice bile malog kapaciteta i radile su u prilagođenim prostorima.*
Izdvajao ih je vrlo dobar, vremenu primjeren dizajn logotipa i etiketa, a Edison Bell Penkala se i oglašavao zanimljivim reklamama poput one Otta Antonionija na kojoj starac u odijelu stišće mladu djevojku dok plešu na njihove ploče. Te su dvije etikete objavljivale i licencna (strana) izdanja, a oko 1927. počinje snimanje ploča na hrvatskom jeziku, većinom s glumcima Hrvatskoga narodnog kazališta. Dolazak svjetske krize pridonio je bankrotu Edison Bell Penkale, Elektroton je radio s vrlo malim kapacitetima, a i tadašnja je ciljana grupa – kupci ploča i vlasnici gramofona – bila vrlo mala.

Nije bilo teško pogoditi da će Elektroton doživjeti istu sudbinu kao i gotovo sve druge predratne tvornice: 1945. nova vlast tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije konfiscirala mu je imovinu i nakon samo dvije godine rada pod istim imenom preimenovala ga odnosno
osnovala kao – Jugoton.

A tada, od preseljenja u mnogo veće prostore (Ilica 213) nekadašnje kemijske tvornice Slavia, počinje povijest uspona „našeg” Jugotona koji se malo-pomalo, unatoč ili upravo zbog sustava u kojem je nastao, pretvarao u jednog od divova socijalističkog društva, tvornicu popularne glazbene i vizualne kulture. Direktor Jugotona postaje Slavko Kopun, koji na tom mjestu ostaje sve do 1977. godine.
U poslijeratnom razdoblju objavljivani su većinom prikladni uradci – koračnice, izvorne narodne pjesme, nešto malo klasičnih izdanja i šlagera. Godinu 1947. obilježava povijesni trenutak, objavljivanje prve singlice „Ti tvoji zubići” / „Jedan mali brodić, dviju dalmatinskih tradicionalnih pjesama u izvedbi Zagreb Male Quinteta – Zagrebačkog vokalnog kvinteta, koji je predvodio Sergije Rainis. Ta prva Jugotonova ploča nije imala omotnicu, već samo zaštitnu kartonsku vrećicu.

„U prvim godinama poraća, kada je komunistička vlast tjerala vedre note obilježene stigmom zapadnjačkog nazatka s koncertnih priredbi i radijskih programa u zamjenu za borbene masovke, narodne i pjesme sovjetskih skladatelja, instrumentalna je forma (po)služila popularnoj glazbi kao ponton iz svojevrsne ilegale. U Hrvatskoj su iskustvo i sviračka kompetencija članova prijeratnih (jazz)
orkestara (…) potpomognuta partizanskim autoritetom nekolicine vrhunskih glazbenika (Z. Černjul, M. Prohaska) premostili par prvih ‘sovjetskih godina’ do postupne reanimacije pop glazbe započete s godinom 1949.”Govorimo dakle o vremenu kada se KPJ udaljio od Sovjetskog Saveza i okrenuo zapadnim utjecajima.

Želeći modele prozapadne popularne kulture prenijeti i u svoju državu, na partijskim sjednicama otvoreno se govori o potrebi za većim investicijama u domaću industriju zabave.

Početkom 1950-ih, uz promijenjenu politiku prema Sovjetskom Savezu, počinje dominacija velike poslijeratne pjevačke zvijezde Ive Robića, kojem se ubrzo pridružuju Zvonimir Krkljuš, Vojin Popović, Rajka Vali i Bruno Petrali. Vrijeme je to kada na mjesto glazbenog urednika dolazi s diplomom zagrebačke Muzičke akademije mladi Pero Gotovac, pridružuje mu se skladatelj i tekstopisac, svestrani Mario Kinel, a u jednom trenutku i mnogovrijedni Zvonko Krkljuš. Godine 1956. na 25-centimetarskom vinilu objavljena je ploča Pjeva vam Ivo Robić, dvije godine poslije i prva ploča sa stereo-zvukom. U tom je razdoblju mnogo tipskih rješenja naslovnica ploča: nekoliko godina koristila se ista ilustracija ili grafički uzorak tek uz izmjenu osnovne boje i nov naziv, a dizajneri su većinom bili anonimni. U svojih prvih deset godina Jugoton je objavio oko 700 domaćih i 120 licencnih izdanja na „tvrdim pločama”. Zabavnu glazbu interpretiraju, uz druge, kao glavne „kućne” uzdanice spomenuta važna imena, najčešće uz plesne orkestre Radio Zagreba i Radio Beograda, Sekstet Jugotona te ansamble Nikice Kalogjere i Spase Milutinovića, no i dalje se izvode uglavnom prepjevi stranih autora. Politika je sada već posve svjesna društvene snage popularne glazbe, filma, radija, televizije. Popularnost festivala zabavne glazbe koje prenose radio i televizija pridonosi medijskoj prisutnosti izvođača zabavne glazbe. Početkom 1960-ih mijenja se i izgled omotnica – festivalske naslovnice sliče onim zapadnima: kolor fotografiju festivala Sanremo zamjenjuje panorama Opatije ili Zagreba, željenog mondenog ili urbanog okruženja.

Velika slušanost domaćih radijskih emisija (Po vašem izboru) ili stranih postaja (Radio Luksemburg) dodatno popularizira pop i rock glazbu. Godine 1960. Jugoton objavljuje ploču Elvisa Presleyja Takav je Elvis Presley, a već 1962. EP singl Bijelih strijela, prvu domaću rock ploču. U tom desetljeću licencu krase brojna izdanja singlova i LP ploča Beatlesa i Rolling Stonesa, koja glazbom i dizajnom utječu na društvene i estetske vrijednosti mladih.

U godinama koje dolaze produkcija se zahuktava, a festivali i TV emisije promoviraju prve zabavnoglazbene zvijezde. Vrijeme je to Anice Zubović, Lole Novaković, Vice Vukova, Dušana Jakšića, prvog „zlatnog dečka” diskografije Ivice Šerfezija, Mikija Jevremovića, Đimija (Jimmyja) Stanića, Drage Diklića, Zvonka Špišić, Zdenke Vučković, Gabi Novak, Beti Jurković, Ljiljane Petrović, Marjane Deržaj, Tereze Kesovije ili Ane Štefok te tekstopisaca i pjesnika poput Drage Britvića, Arsena Dedića ili Ivice Krajača (vođe legendarnih 4 M). Brzi razvoj dodatno je potaknut državnim ulaganjima u domaću industriju zabave i promicanje popularne kulture, koja tako postajale važnom poveznicom prema zemljama Zapada ali simbolom modernizacije i gospodarskog rasta. Zbog sve veće potražnje Jugoton se 1963. godine seli u novoizgrađenu tvornicu u Dubravi. Godine 1967. osniva se odio za nabavu i propagandu, koji se „brinuo” za dizajn izdanja i propagandnih materijala: plakata, sličica, autogram-karti. Djelatnik nabave Mario Lozić potpisuje mnoge omotnice iz tog doba uz fotografa Marka Čolića i
kasnije dugogodišnjeg vanjskog suradnika Ivana Ivezića. To je i vrijeme nastanka Jugotonova zaštitnog znaka, žune Slavka Drobnića, animatora Zagreb filma. Knjige zapisnika radničkog savjeta govore o ozbiljnim analizama zahtjeva tržišta i organiziranju odjela propagande, o broju radioaparata i gramofona u školama, poduzećima, kućanstvima, o odlascima na inozemne festivale, poput MIDEM-a, opremi prodavaonica i izloga, plakatima, radijskim i TV reklamama. Za reklamu i marketing odvajalo se tada oko 8 posto godišnjeg prihoda.

Pored Alfonsa Vučera (nasljednika Ljube Kuntarića) prvi veliki tiražni skladatelj na srednjoeuropskom tržištu postaje Nikica Kalogjera; slijede Alfi Kabiljo, Stjepan Mihaljinec, Đelo Jusić i Stipica Kalogjera. Potom će doći Zdenko Runjić, a Đorđe Novković postat će kroz suradnju sa sarajevskom grupom Pro Arte, Mišom Kovačem i cijelom plejadom domaćih pjevača najtiražniji autor naših prostora. Potkraj
1960-ih godina na tržište dolazi i prvi LP domaćeg rocka, Naši dani Drage Mlinarca i Grupe 220. Potpisani su ugovori sa svjetskim izdavačima, pa Jugoton postaje pridruženi član EMI-ja, Decce i RCA-a. To izdavačko razdoblje završava albumom Arsena Dedića Čovjek kao ja, iznimnim muzičkim ali i dizajnerskim djelom Mihajla Arsovskog, tada i grafičkog urednika Pop Expressa, prvog domaćeg muzičkog magazina nastaloga po uzoru na Rolling Stone i druge strane rock časopise.
Na valu ekonomskog napretka, veće kupovne moći i potražnje za robom zabavne, popularne kulture, početkom 1970-ih godišnja Jugotonova proizvodnja ploča raste na devet milijuna i otvaraju se trgovine i predstavništva u svim većim gradovima bivše Jugoslavije: Ljubljani, Rijeci, Splitu, Sarajevu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu, Pančevu, Pirotu, Banja Luci, Beogradu, Valjevu, Čačku, Prištini, Subotici i Skoplju. Od 1971. godine počinje proizvodnja muzičkih kaseta.

Jugoton nije živio od „dotacija”, već od vlastite zarade. Upravo zarada visokokomercijalnih programa omogućuje objavljivanje manje popularnih, ali za kulturu i baštinu važnih nosača zvuka. Tih
godina Jugoton razvija podetikete okrenute manje komercijalnim, ali edukativnim formama: Fonoars, Dischotalia i Fonolingua objavljuju djela strane i domaće glazbene literature te antologijska kazališna, poetska i književna ostvarenja.

Sada smo već u eri dominacije LP-ja: nakon Grupe 220 i Arsena Dedića (i niza zabavnih izdanja iz 1970. i 1971.) dolaze Dado Topić i Time sa svojim prvim eponimnim albumom iz 1972. godine te sljedeće godine Josipa Lisac s konceptualnim Dnevnikom jedne ljubavi. Boom longplejki donosi Bijelo dugme s prvijencem iz 1974. Kad bi’ bio bijelo dugme. Sva ta izdanja prati i autorski pristup dizajnu omotnica. Tajmovce dizajnira sam Dado Topić, Josipinu fotografiju i dizajn potpisuje Jozo Četković, a Dugme Dragan S. Stefanović. Dizajn je usklađen s muzičkim materijalom, omotnice sve raskošnije. Bijelo dugme i Dragan S. Stefanović okreću nov list diskografske i dizajnerske povijesti Jugotona. Potkraj tih sedamdesetih direktor Jugotona postaje Stevan Piler (1977.–1981 a u novu dekadu ulazi kuća s novim direktorom Mirkom Bošnjakom, koji će na tome mjestu ostati do 1994. godine (kada Jugoton već postaje Croatia Records). Bilo je to vrijeme najvećih diskografskih uspjeha izvođača zabavne glazbe – Miše Kovača, Novih fosila, Zdravka Čolića, Krunoslava Slabinca, Kemala Montena,
Magazina, Olivera Dragojevića, Nede Ukraden, grupe Hari Mata Hari, Doris Dragović, Jasne Zlokić, Meri Cetinić te novih hitmakera Rajka Dujmića, Zrinka Tutića i Tončija Huljića. Naklade ploča pojedinih izvođača zavrtjele su se u 300, 400 pa i više od 500 tisuća primjeraka.
Rekorder naših prostora je Danijel Popović; njegov album Bio sam naivan s eurovizijskom pjesmom „Đuli” 1983. godine prodan je do kraja osamdesetih u nevjerojatnih 717.166 primjeraka, a singlica „Đuli” u još 80.883. Uskoro slijede šampioni europskog popa, zadarska Riva s Dujmićevom i Cvikićevom „Rock Me”.

Zanimljivo, velike naklade izvođača lakih nota nisu značile dobar pakung – češće upravo obratno!
Kao kontrapunkt, kraj sedamdesetih i osamdesete donose Jugotonu najjače domaće pop-rock izvođače, od novovalnih junaka s Azrom, Filmom, Haustorom, Idolima, Šarlom akrobatom, Električnim orgazmom do pop-rock grupa i izvođača poput Parnog valjka, Aerodroma, Leba i soli, Plavog orkestra, Zane, Olivera Mandića, Đorđa Balaševića... U Dubravi je svoju diskografiju započelo i Prljavo kazalište. Svi su željeli biti u tadašnjem „divu iz Dubrave”, sinonimu za diskografsku tvrtku. Dolaze Xenia, Animatori, Denis & Denis, Dorian Gray, Zabranjeno pušenje, Crvena jabuka, Đavoli, Psihomodo pop, Dino Dvornik, tinejdžerska zvijezda Tajči, čak i Riblja čorba.

S tolikim porastom broja izvođača raste i broj dizajnera, gotovo svaki novovalni ili pop-rock izvođač bira onoga tko će najbolje izraziti njegov stil. Od strip-crtača, slikara i dizajnera preko fotografa, članova bendova ili amatera, prijatelja grupe – mnogi dizajniraju. Sigurno najistaknutiji među njima bio je Mirko Ilić, a sveprisutan je i multitalentirani Ivan Piko Stančić. Tih godina za Jugoton rade i Luka Mjeda, Goran Vejvoda, Željko Koprolčec, Dražen Kalenić, Igor Kordej, Jugoslav Vlahović, Ivica Rađa,
Goranka Matić, Bachrach & Krištofić, Igor Kelčec, Damir Hoyka i drugi.

U licencnoj produkciji od kraja sedamdesetih do početka devedesetih objavljuju se izdanja najvećih pop-rock zvijezda. T-Rex, David Bowie, Elton John, Paul McCartney i Wingsi, Rolling Stonesi, Iggy Pop, Pink Floyd, Roxy Music, Deep Purple, Eurythmics, Kate Bush, Kraftwerk, Queen, Madonna, Prince, Neil Young, Ramones, Simple Minds, The Stranglers, U2, Nirvana ... često su jednako važni muzičkim sadržajem koliko i dizajnom omota.
Početkom 1990-ih eskalacija ratnih zbivanja gotovo je potpuno zamrznula sva muzička zbivanja. Rat i besparica odražavaju se na poslovanje i postojanje Jugotona. Nestaje nekada veliko jugoslavensko tržište, a s njim i dio imovine, trgovina ali i izvođača. Nekadašnji gigant sada već bivše Jugoslavije pretvara se u dioničarsko društvo Croatia Records, koje tako postaje najvećom hrvatskom diskografskom kućom.

Priča o Jugotonu predstavlja danas svjedočanstvo burne i nadasve zanimljive povijesti jednog društva i kulture. Od samog osnutka 1947. preko Robićevog nastupa uz mlađahnu Zdenku Vučković na Opatiji 1958. s nezaboravnom pjesmom Moja mala djevojčica (puna je velikih želja), privlačnih kolor fotografija na naslovnicama ploča, mekog propuštanja prozapadne kulture na naša vrata i u naše domove, prvih rock izdanja koja su značila novu modu i stil života do visokotiražnih pop proizvoda te originalnih novovalnih izvođača, Jugoton je zaista bio „paket aranžman” ovih prostora. Važan, utjecajan, nezaobilazan, pokazao je da se i ovdje, na rubu jednog grada na rubu Europe, pisala povijest popularne kulture.

Tehnologija proizvodnog procesa Jugotona u Tehničkom muzeju

Tehnički muzej, od svog osnutka 1954, u prikupljanju tehničke baštine posebnu pozornost posvećuje tehničkim i tehnološkim predmetima koji su izrađeni na prostoru Republike Hrvatske, bili na tom prostoru u upotrebi ili su vezani za osobe s tih prostora.
Među mnogobrojnim zbirkama Tehničkog muzeja u kojima se čuva hrvatska nacionalna baština nalaze se i zbirke unutar kojih se čuvaju strojevi i uređaji za proizvodnju gramofonskih ploča i kaseta, nosači zvuka te gramofoni i magnetofoni.

Proizvodnja nosača zvuka na teritoriju Hrvatske, na izložbi je zastupljena strojevima i uređajima iz bivše tvornice Jugoton koji predstavljaju proces od snimanja preko proizvodnje do reprodukcije nosača zvuka, a donacija su Croatia Recordsa.

Segment izložbe u koncepciji Tehničkog muzeja odnosi se na tehničko-tehnološki razvoj diskografske kuće i proces proizvodnje nosača zvuka kao specifične grane industrije. Tehničko-tehnološki razvoj Jugotona nastavlja se na prijeratnu diskografsku kuću Elektroton i Edison Bell Penkala, odnosno na tehniku koju je Jugoton preuzeo od tih prijeratnih firmi. U početku je to bila samo proizvodnja gramofonskih ploča iz matrica koje je Jugoton naslijedio od svojih prethodnika ili se dio proizvodnje realizirao u inozemstvu, no s vremenom je Jugoton prerastao u vodeću diskografsku kuću, tehnološki i urednički. To je pratio, odnosno uvjetovao i tehnološki razvoj tj. korištenje najsuvremenije tehnologije i kontinuirana modernizacija snimanja i proizvodnje.

Tehnički muzej u svojim zbirkama posjeduje gotove sve ključne strojeve u procesu proizvodnje gramofonskih ploča koje su se proizvodile u bivšem Jugotonu. Njihovim izlaganjem predstavljamo sve faze procesa proizvodnje, odnosno  tijek nastajanja gramofonskih ploča i audiokaseta, koje su mlađim generacijama postale nepoznate.
Svakoj proizvedenoj gramofonskoj ploči prethodi snimanje u tonskom studiju, a u našoj zbirci Radijska i televizijska tehnika, te zbirci Gramofoni i magnetofoni posjedujemo i dio opreme tonskog studija bivšeg Jugotona.

U našoj zbirci Nosači zvuka posjedujemo i nekoliko primjeraka posljednjih izdanja Jugotona, LP gramofonske ploče Papa Hrvatima i posljednje gramofonske ploče na 45 okretaja u minuti producirane upravo za Tehnički muzej. U zbirci se još nalaze i primjerci lak ploče, matrice (majka, otac i sin).
Kako je bivši Jugoton bio pionir u proizvodnji gramofonskih ploča na području bivše države, tako je bio i začetnik u proizvodnji audiokaseta. Za razliku od proizvodnje gramofonskih ploča, koja je bila u tehnološkom smislu vrlo zahtjevna i komplicirana, proizvodnja audio kazeta bila je mnogo jednostavnija i gotovo potpuno automatizirana.

Video materijal i arhivske fotografije prikazuju snimanje te proizvodnju gramofonskih ploča i audiokaseta, radnike na radu.
TV prilog o Jugotonu autorice/novinarke Ire Karlović u produkciji HRT-a (2012.) također priča priču o Jugotonu.

Impresum

Projekt, izložba i katalog ostvareni su u suradnji Tehničkog
muzeja i Umjetničke organizacije Kulture umjetnosti

Izložba
Tehnički muzej
Koordinacija:
Markita Franulić
Stručna koncepcija, obrada građe:
Tehnički muzej
Fotografije i videozapisi:
Zvonimir Ambruš; arhiva Tehničkog muzeja; HRT
Stručni savjetnik:
Veljko Lipovšćak
Konzervacija i zaštita građe:
Zoran Kirchhoffer
PR i marketing:
Marijo Zrna
Postav izložbe:
Maša Milovac, Jan Pavlović

Kultura umjetnosti
Ideja:
Sanja Bachrach-Krištofić
Mario Krištofić
Autorske cjeline:
Andreja Der-Hazarijan Vukić
Jasna Galjer
Likovni materijali na izložbi koji nisu dio građe i arhiva
Tehničkog muzeja:
Arhiva, fonoteka i videoteka Croatia Recordsa

Katalog i deplijan izložbe
Tehnički muzej
Autori tekstova: Tehnički muzej, Veljko Lipovšćak
Urednica: Markita Franulić
Fotografije i videozapisi:
Zvonimir Ambruš; arhiva Tehničkog muzeja, HRT
Kultura umjetnosti
Autori tekstova:
Bachrach & Krištofić
Aleksandar Dragaš
Andreja Der-Hazarijan Vukić
Jasna Galjer
Branko Kostelnik
Dean Vuletić
Razgovori, zapisi, sjećanja:
Želimir Babogredac
Veljko Despot
Pero Gotovac
Ivan Ivezić
Đorđe Kekić
Vojno Kundić
Dubravko Majnarić
Ivan Piko Stančić
Siniša Škarica
Lektura i korektura:
Mirjana Paić-Jurinić
Prijevod s engleskoga:
Mirjana Paić-Jurinić
Prijevod na engleski:
Fotografije, omotnice ploča, ilustracije i druga arhivska građa
koja nije dio arhiva Tehničkog muzeja:
Privatne zbirke autora i suradnika
ili kako je navedeno uz ilustracije
Arhiva i Fonoteka Croatia Recordsa
Logo izložbe i vizualni identitet:
Bachrach & Krištofić i NJI3
Dizajn kataloga, deplijana i pozivnice: Bachrach & Krištofić
Izdavač: Kultura umjetnosti, Bukovačka 47, Zagreb
http://kulturaumjetnosti.blogspot.com
Tisak: Grafički zavod Hrvatske
Godina izdanja: listopad 2014.
Naklada: 300
Realizacija izložbe i kataloga potpomognuti su sredstvima Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Stajališta iznesena u publikaciji ne predstavljaju službeni stav izdavača i organizatora, već su isključivo
stajališta autora. Stajališta iznesena u ovoj publikaciji također ne predstavljaju stajališta donatora i sponzora.
Sponzori: Europapir, Croatia Records
Medijski partneri: CMC TV, Jugoton TV

povratak