odaberite godinu:

PRVI HRVATSKI TRAMVAJ - 130. obljetnica osječke konjske željeznice

03.09.2014

Osijek je prvi grad u Hrvatskoj gdje se u javnom prometu pojavio tramvaj. O njegovoj povijesti govori prigodna izložba u Tehničkom muzeju

Zagreb i Osijek danas su jedini od Hrvatskih gradova gdje se u javnom prometu koristi tramvaj. Njima su se svojedobno vozili i stanovnici Dubrovnika, Rijeke, Pule i Velike Gorice.

Prvi hrvatski tramvaj bila je osječka konjska željeznica koja je počela prometovati 10. rujna 1884. godine. Bio je to prvi takav gradski oblik prijevoza u Hrvatskoj i jugoistočnom dijelu Europe. Osijek je gradski promet putnika kočijama imao još 1850. godine, o čemu svjedoči isprava gradske uprave o uvjetima vožnje za gradske "fijakeriste". Godine 1879. gradom počinje voziti gradski omnibus - velika zatvorena putnička kola s konjskom vučom. Brzi razvitak grada i povećanje broja stanovnika na oko 18 000 iziskivali su osuvremenjivanje gradskog putničkog prijevoza. Po uzoru na velike europske gradove koji su već imali tu blagodat, od državnih vlasti zatražena je, a 1869. godine i dobivena, dopusnica za izgradnju konjske željeznice, odnosno uvođenje konjskog tramvaja. Nakon opsežnih priprema, gradsko poglavarstvo 1883. godine osniva Dioničko društvo za izgradnju konjske željeznice koje je za nepunih godinu dana izgradilo 4,5 kilometra jednokolosiječne pruge s mimoilaznicama na krajnjim i prometnijim postajama. Pruga je bila uskotračna, unutarnjeg razmaka između tračnica od 71 cm, a između njih i s obje vanjske strane kolosijeka u širini od 50 cm bilo je opločenje kamenim kockama za prohodnost konjima i tramvajskim redarima. Pruga je bila gotova skoro četiri mjeseca prije zadanog roka, a u međuvremenu su nabavljena zatvorena tramvajska kola dužine 5 m, širine 1,8 m i visine 2,5 m, proizvedena u Grazu. Kola su imala središnji zatvoreni putnički prostor sa šesnaest sjedećih mjesta na uzdužnim klupama ispod prozora, upravo toliko koliko je putnika smjelo biti u kolima, a na obama krajevima kola bili su otvoreni natkriveni pristupni prostori u kojima je bilo i mjesto za kočijaša. Osim zatvorenih kola kasnije je bilo i otvorenih koja su osim kotača i donjega postroja imala samo pod i strop povezane nosivim stupovima te poprečne sjedeće klupe s pomičnim naslonima i uzdužnom daskom u ravnini poda po kojoj se kretao kondukter. Već 1895. godine prometovalo je 15 putničkih, 8 teretnih i 2 poštanska kola. Prva kolnica tzv. "remiza" nalazila se na uglu ondašnje Chavrakove ulice, danas Europske avenije i današnjeg Henglova šetališta. Na mjestu zgrade Gradske i sveučilišne knjižnice nalazila se zidana upravna zgrada, okomito na nju na mjestu zgrade kina Urania bila je kolnica s radionicama, a iza upravne zgrade staja.
Ta "remiza" uklonjena je 1904. godine zbog izgradnje novih kuća, a zamijenile su je dotadašnje pomoćne staje i kolnice u vatrogasnim spremištima Gornjega i Donjega grada.
Konjska željeznica prometovala je od 6 do 21 sat svakoga dana rutom od crkve Sv. Roka, Dugom ulicom (danas Strossmayerovom), Trgom Khuena Hedervaryja (danas Starčevićevim trgom), potom Kapucinskom i Chavrakovom ulicom (danas Europskom avenijom), kroz Gornjogradski drvored i Pukovnijski vrt (danas Perivoj kralja Tomislava) do Tvrđe. Ondje je pruga vodila kroz nekadašnja Valpovačka vrata, potom Glavnom ulicom (danas Kuhačevom) do Trga Franza Josepha (danas Trga Sv. Trojstva). Iz Tvrđe je pruga vodila kroz ondašnja Carska vrata, pored Dravskog mosta, Donjogradskim drvoredom pored bolnice do donjogradskog glavnog trga - Trga Blažene Djevice Marije (danas (Trga bana Josipa Jelačića), gdje je ispred ondašnjeg Casina, kasnije kina Urania, a danas Dječjeg kazališta, bila zadnja stanica. Nakon pet godina ukazala se potreba izgradnje tzv. Pobočnih pruga prema novoizgrađenim južnim dijelovima grada pa su od svibnja do kolovoza 1889. godine izgrađena još 3 kilometra pruge. Prva pruga vodila je do glavnog gornjogradskog željezničkog kolodvora, Županijskom, pa potom Ulicom Adele Deszaty (Ulicom Republike Hrvatske) te Kolodvorskom ulicom. Tuda je konjska željeznica prometovala danju i noću po dva puta prije svakog polaska i nakon svakog dolaska vlaka. Druga pobočna pruga dužine 1,5 km vodila je od glavnog trga u Tvrđi tzv. Majurskim drumom (dio današnje Trpimirove ulice) do perivoja Gradski vrt kuda se prometovalo nedjeljom, blagdanom ili kad bi ondje bile kakve priredbe.
Spomenutim prugama prometovala su putnička kola no postojale su i dopunske pruge kojima su prometovala teretna kola od crkve Sv. Roka do ondašnjeg brodogradilišta pored Drave uz današnji Solarski trg te od Žitnoga trga (danas Trga Ljudevita Gaja) do ondašnje luke na kraju današnjeg Henglova šetališta. Poštanska kola vozila su po potrebi od kolodvora do pošte. Kola konjske željeznice kretala su se brzinom od 7,5 km na sat, vukla su ih dva konja i to najduže dva sata, nakon čega su zamjenjivani odmornima. Zanimljivo je i mijenjanje smjera premještanjem vučnoga postroja i uprezanjem konja na drugu stranu kola, bez kružnog okretanja kao danas. S vremenom je konjska željeznica, taj naš prvi tramvaj postao prespor i pretrom, a nastojanja za elektrifikacijom tramvaja, inicirana još 1898. godine, ostvarila su se tek 1926. godine uvođenjem tzv. munjovoza. Konjski tramvaj, kao stari bećar, u pola sata poslije ponoći 1. travnja 1926. godine krenuo je na zadnju vožnju iz Donjega u Gornji grad i nakon 42 godine prometovanja otišao u uspomenu.

Tehnički muzej
Savska cesta 18, Zagreb
Kontakt osoba: Marijo Zrna

Tel. 01/4844-050; direktni: 4881-626; fax 4843-568
e-mail: marijo.zrna@tehnicki-muzej.hr
 

povratak